Veliki pozdrav za vaspitace I roditelje cija deca idu u vrtic Plava ptica

Posto nase mladje dete krece u jaslice, htela sam da ostavim par komentara I da se osvrnem na 5 godina iza nas koje je nase starije dete provelo u ovom vrticu.
Jako smo ponosni na nase vaspitacice iz jaslica Mariju Bebu Pavlovic Mihajlovic, Sladjanu Lazarevic Vasic i Jasminu Matkovic Jankovic. One su se potrudile da nase dete zavoli vrtic, da pocne da govori, da uci pesmice I raduje se drugarima. Posle mesec dana privikavanja I brige na pocetku, ja sam bila srecna sto polaskom na posao, dete ostavljam divnim, profesionalnim zenama cija paznja je uvek bila usmerena na dobrobit dece.
Moram priznati da sam bila prijatno iznenadjena trudom i voljom da se napravi dobra komunikacija izmedju roditelja I vrtica pa su redovno organizovane aktivnosti koje su ukljucivale I roditelje. I tako smo I mi kao roditelji pronasli nove, divne prijatelje, roditelje dece koja su drugari sa nasim detetom.
To je pocetak jednog lepog druzenja koje I danas traje.
Najbolje od svega je sto je nas mezimac radosno odlazio u vrtic I vracao se sa novim crtezima,pesmicama, peticama na rukama . Vaspitace su u dogovoru sa roditeljima stalno tezile ka sto boljim aktivnostima dece, pa smo tako ucestvovali u svim akcijama da deca dobiju sve sto je bitno za njihove potrebe. Bili smo ponosni na priredbama.
Stvarno ne postoje dovoljno dobre i velike reci kojima bih ja iskazala zahvalnost ovom trojcu koji je osamostalio nase dete I pripremio ga za vrtic. Kao majka mogu reci da su one bile savrsena zamena u tim prvim godinama.
Tesko nam je bilo kada smo se oprastali I prelazili u vrtic, ali smo znali da su nasa deca sremna.
A u vrticu su nas cekale vaspitacice Jasmina Graora I Snezana Miljkovic. Posle par meseci uhodavanja, shvatili smo da je nase dete opet dobilo divne osobe za vaspitavanje, osamostaljivanje I snalazenje. Druzenje dece I roditelja se nastavilo, a nasi malci su postajali sve veci, pametniji, kulturniji, fond reci im se povecavao, crtezi bivali sve lepsi, recitovanje izrazajnije.
Odlazak na Divcibare I Taru, doneo nam je nove radosti, iskusenja I saznanje da su nasa deca postala samostalna. Nije postojala bolja potvrda o strucnosti vaspitacica od zadovoljnog deteta koje srecno prica o desavanjima u vrticu, o drugarstvima, o vaspitacicama, o igrama u dvoristu, o predstavama, o treninzima kosarke, o casovima muzike… Bilo je I suza, I modrica, izgubljenih igracaka, nestasluka a sve je to bilo lepo I slatko I deo svakodnevnog zivota.
Previse sam oduzila I raznezila se.
Hvala Vam od srca, u moje I ime moga supruga, sto ste od nase bebe napravili malog, kulturnog, radoznalog coveka.

I da dodam, hvala divnim roditeljima iz nase grupe sto su imali razumevanja I strpljenja. Nadam se, a nekako sam I sigurna da ce nase drugo dete imati isto iskistvo. Hvala I glavnoj sestri Slavici Radovanovic, divnoj, prelepoj, mladoj I angazovanoj osobi, koja savrseno radi svoj posao.

Roditelji Mladenovic Daragan I Rada